Razgovor, Kristian Novak

Voljeti zavičaj ne znači biti slijep i lišen kritičkog promišljanja

From: ‘Mario Kolar’ To: ‘Kristian Novak’
Sent: Monday, September 3, 2018 10:07 PM
Subject: Intervju, ali najljepši


Bok, slutim tvoju zgroženu facu nakon kaj si ugledal naslov ovog maila, ako ti je nečega u zadnje vrijeme dosta to su vjerojatno intervjui, davao si ih publikacijama u rasponu od školskih listova do Playboya. Ali u Artikulacijama običavamo objaviti razgovor s dobitnikom Nagrade Fran Galović, a to si ove, tj. prošle (2017) godine, ti. Znači, ne gnjavim te namjerno, postoji neki viši cilj, neka maltene tradicija itd. 🙂 Uostalom, možda ti bu i zanimljivo…

Budući da bi se zbog tvojih brojnih obaveza – a i sam baš najbolje ne stojim s vremenom – uspjeli naći za jedno dvije-tri godine, a intervju mi treba kroz tjedan-dva-tri, predlažem da ga odvalimo ovak prek maila. Svako malo, dok se dosjetim čega pametnog, poslal bi ti poneko pitanje pa ti napiši nekaj. To bum onda prelijepil u Word i to bu intervju. Možda bi bilo zgodnije prek fejsa, on je brži, više je in-time, ali tam te već neko vreme nema pa se vraćam staromodnom mailu. Ček, zakaj te nema na fejsu? Ustvari, općenito u javnosti zadnjih par mjeseci?


From: ‘Kristian Novak’ To: ‘Mario Kolar’
Sent: Tuesday, September 4, 2018 10:45 PM
Subject: Re: Intervju, ali najljepši


Bok, Marac, naravno, čak mislim da je to bilo najavljeno kad sam dobio nagradu. Evo, gledam kipić i kao da čujem kako mi rahmetli Fran šapće iz vječnosti – “…piši taj intervju za Artikulacije… piši ga…”

Zašto sam se mako s fejsa? Prvo zato što sam sebi već išao na živce zbog kompulzivnog skrolanja. Doslovno bih svaki tren kad nisam nešto radio ili se zabavljao s klinkama tražio, kao, nešto zanimljivo, informativno, duhovito, pa bio ljut jer je toga bilo sve manje i manje. Sjećate se kako je Facebook bio zabavan do negdje 2012.? Sve je bila zezancija i svi su to prihvaćali i igrali tu igru. A sad… Što sam više vremena provodio na društvenoj mreži, sve sam se više osjećao kao otirač za tuđe frustracije svih vrsta. Maknuo sam aplikaciju s mobitela i to me učinilo sretnijim, ali stvarno. Povremeno pogledam na računalu kaj ima, ali sve rjeđe. A odlučio sam se i povući malo od intervjua i nastupa jer sam sam sebi dosadan, pa ne moram postati i drugima. Osjećam da sam za neko vrijeme rekao sve što sam mislio. A treba i istraživati, čitati, pisati. Te stvari oduzimaju vremena.


From: ‘Mario Kolar’ To: ‘Kristian Novak’
Sent: Tuesday, September 4, 2018 11:40 PM
To: ‘Kristian Novak’
Subject: Re: Intervju, ali najljepši


Prije drugog pitanja malo pojašnjenje za čitatelje; to je inače trebalo ići u uvod, ali kak je ovo sve nekaj zbrdzdola, onda ide sad tu. Iako, možda je i nepotrebno, jer ko još nije čuo za Kikija, kako ga od milja zovu njegove riječke studentice (i studenti) kroatistike. No, evo ukratko.

U Novakovu, dakle, slučaju “povlačenje iz medija” nije fraza, nego stvarnost, čovjek je – kao rijetko koji suvremeni hrvatski pisac – dobio gotovo nezapamćenu medijsku pažnju, i to u najširoj, a ne samo kulturnoj javnosti. Potpuno zasluženo, dakako. U najkraćim crtama, išlo je to ovako: nakon Obješenih (2005) koji su prošli ispod medijskog i ostalih radara, druga dva romana, Črna mati zemla (2013) i Ciganin, ali najljepši (2016), lansirali su ga među najveće domaće književne zvijezde, sa znatnom recepcijom i “u regiji”, pogotovo u Sloveniji i Srbiji, gdje su zasebno i objavljeni. ČMZ je, inače, objavljen i u Mađarskoj.

Vidim te da zijevaš, no dolazim konačno do pitanja. Pisac i mediji? Osobno iskustvo i općenito; donosi li medijska pažnja više štete ili koristi?


From: ‘Kristian Novak’ To: ‘Mario Kolar’
Sent: Wednesday, September 5, 2018 10:29 AM
Subject: Re: Intervju, ali najljepši


Moji studenti me zovu Kiki? Skandalozno. Molim imena odgovornih!

Medijska pažnja diže vidljivost pisanog djela, to je istina. Gotovo svako spominjanje pomalo diže interes, a čini mi se da je još važnije kada se knjiga spominje u razgovorima među čitateljima. Kad naslov počne ići od usta do usta, pitanje je vremena kada će krenuti i iz ruke u ruku. Črna mati i Ciganin imali su sreće da se oboje poklopilo, a tu je bila i sinergija s kazališnim predstavama. Iz perspektive tih naslova, stvari nisu mogle bolje ispasti.

O tome donosi li medijska pažnja koristi autoru dalo bi se raspravljati. Vjerovali ili ne, ja sam dominantno introvertiran tip i najbolje se osjećam kad sam u izolaciji i kad me nitko ne gleda. Kad imam tu privilegiju, onda mogu i sam barem donekle raspolagati svojim vremenom, što znači da mi se otvara prostor za ono što zapravo želim raditi, a to je, evo da se malo ponavljam, istraživati, čitati i pisati. I, s druge strane, u nekom trenutku se pitanja počnu ponavljati, jednako kao i moji odgovori. Onda neki novinar shvati da moj život nije sušta ekstaza i avantura, pa pribjegne strategijama koje je naučio na seminaru “Kako prosječno dosadnog čovjeka učiniti zanimljivijim”. Ili ga skini, ili ga posvađaj s nekim. A ja ne bih to.


From: ‘Mario Kolar’ To: ‘Kristian Novak’
Sent: Wednesday, September 5, 2018 11:26 AM
Subject: Re: Intervju, ali najljepši


Znači, nećeš se skidati i svađati, ti si onda ustvari kao neki normalan, običan tip?


From: ‘Kristian Novak’ To: ‘Mario Kolar’
Sent: Thursday, September 6, 2018 08:04 PM
Subject: Re: Intervju, ali najljepši


Svađanje izbjegavam kad je god moguće, a svlačenja zadržavam za kontrolirane uvjete. Ne bih baš rekao da sam normalan, ali kad malo razmislim, ne poznajem nikoga (uključujući i tebe, dragi Mario) tko bi zaslužio taj precijenjeni i nejasni epitet. Ali mislim da znam na što ciljaš. Ja sam narodski čovik. Volim ćevape i pivo, a većinu ljeta provodim u japankama i potkošulji.


From: ‘Mario Kolar’ To: ‘Kristian Novak’
Sent: Thursday, September 6, 2018 09:20 PM
Subject: Re: Intervju, ali najljepši


U prethodnom odgovoru spomenuo si kazališne adaptacije. Tvoje knjige možemo čitati, slušati (kao dramatizirani radijski roman i audio snimku) i gledati, za sad “samo” u kazalištu (Črna mati u ZKM-u, Ciganina u HNK-u), a najavljuje se i film po Črnoj mati. Koliko su tebi te adaptacije važne i koliko si njima zadovoljan? Koja ti je najdraža? S druge strane, treba li književnosti prebacivanje u drugi medij da bi postala dio in-kulture, tj. da bi dobila najširu javnu recepciju, pogotovo kod nas? Žulja me, skužio si, to pitanje prisutnosti književnosti i pisaca u medijima, no ovo je posljednje, obećavam…


From: ‘Kristian Novak’ To: ‘Mario Kolar’
Sent: Thursday, September 6, 2018 11:01 PM
Subject: Re: Intervju, ali najljepši


Adaptacije i prelasci u druge medije su mi, uz kritičarsku i čitateljsku recepciju, prijevode i priznanja, došle kao najbolja nagrada i signal da su priče koje sam iznio potentne i da izazivaju reakcije. Ali tek kad sam gledao proces nastanka predstava, pa i sada kad i sam radim na scenariju za film Črna mati zemla, postaje mi jasno koliko su to fundamentalno različiti mediji. Zato i nije neobično da neko sjajno prozno djelo jednostavno nije dobra odskočna daska za film, predstavu ili radio-dramu. Na drukčije načine ti mediji barataju vremenom, prostorom i prikazom unutarnjih rascjepa likova. I Črna mati i Ciganin jesu tekstovi u kojima je narativ u prvom planu, imaju neku dinamiku i progresiju, pa su možda zato bile pogodne za adaptacije. Ali to ne znači da su oni koji su ih radili imali lak posao. Svi su prišli problemu s puno strahopoštovanja i na tome im veliko hvala. Neopisivo je iskustvo kada vidiš da na temelju tvojih tekstova nastaju nova umjetnička djela. Da izaberem najdražu adaptaciju? Nemoguće.


From: ‘Mario Kolar’ To: ‘Kristian Novak’
Sent: Friday, September 7, 2018 06:37 AM
Subject: Re: Intervju, ali najljepši


Tvoji romani obrađuju tzv. teške teme, osobne traume, društvene probleme, pa dižu dosta prašine. Zbog Črne mati neke su te konzervativne grupacije potpuno neopravdano optužile za promicanje pedofilije, a zbog Ciganina si se, među ostalim, morao “sukobiti” čak i s nekim saborskim zastupnicima. Hoćeš-nećeš uvuklo te, dakle, u dnevno-političke bedastoće. No, doticaj s politikom – doduše neizravni – imao si i kroz članstvo u povjerenstvu Ministarstva kulture za knjigu i nakladništvo, u kojem si ubrzo dao otkaz. Kako danas gledaš na sve to? I inače, kaj misliš, treba li pisac i/ili intelektualac – dakle nepolitičar – sudjelovati u društvenom i političkom životu ili se povući u osamu i djelovati “samo” kroz svoje knjige??


From: ‘Kristian Novak’ To: ‘Mario Kolar’
Sent: Monday, September 10, 2018 09:31 PM
Subject: Re: Intervju, ali najljepši


Super su ti ova pitanja-hidre. Izgleda kao jedno, a zapravo ih je deset. Ovako si ja mislim: čim živiš, politički si element. Naravno, pod uvjetom da ne živiš bez državljanstva na otoku koji nekim čudom još nije zaveden na geografske karte. Dakle, htio – ne htio, sudjeluješ u političkom životu. Ako pišeš o hrvatskoj suvremenosti, to je politički čin, na stranu pitanje može li umjetnost u konstelacijama u kojim živimo izravno utjecati na politička zbivanja. Ali nema veze, umjetnost reflektira, a i to može biti moćno. Zato nemaju smisla one spike tipa “mene politika ne zanima, ja sam apolitičan itd.”. Time kažeš zapravo – ne želim preuzeti odgovornost. A nepreuzimanja odgovornosti ima dosta kod nas, sebe tu ne izuzimam, mislim da je to jedan od gorućih problema.

Što se tiče mog pisanja, ono nikada ne kreće od svjesne provokacije, nego od sasvim intimne moralne dvojbe. Kad počnem kopati po njoj, uvijek nekako dođem i do društvene razine, pa se na kraju netko srdi na mene. Mogu živjeti s tim, svakako je dobro da književnost izaziva reakciju. Ali malo teže podnosim kad netko u mom tekstu pročita upravo suprotno od onoga što tamo piše. To se dogodilo već dva puta i o tome sam rekao sve što mislim. Samo nisam sredio dojmove o tome je li riječ o gluposti ili o zlobi. Uzmimo recimo da netko pročita narativ o čovjeku koji je prigrlio odbačene i učio da treba ljubiti bližnjega, pa su ga nakraju razapeli i pustili da umre u najgorim mukama. I taj netko to pročita kao priču s poukom kako je dobro i korisno pribijati ljude na križ. Je li tad problem u tekstu, autoru ili u čitatelju? Živimo u čudno vrijeme.


From: ‘Mario Kolar’ To: ‘Kristian Novak’
Sent: Monday, September 10, 2018 10:07 PM
Subject: Re: Intervju, ali najljepši


Oprosti na hidri, siječem joj glave, ali stalno rastu nove. Probat ću sad malo ozbiljniji glavosjek.

Zavičaj i identitet bili su velika Galovićeva tema, čiju si nagradu dobio. Važni su, čini mi se, i za tvoje stvaralaštvo. Nakon djetinjstva u Međimurju preselio si u Zagreb. Danas je u igri i Rijeka, gdje radiš na Filozofskom fakultetu, a možda i još neka mjesta? Što (sve) danas smatraš svojim zavičajem i koliko ti to određuje identitet?


From: ‘Kristian Novak’ To: ‘Mario Kolar’
Sent: Tuesday, September 11, 2018 10:24 PM
Subject: Re: Intervju, ali najljepši


Zavičaj je za mene još uvijek samo Međimurje. Mislim, to nije samo mjesto gdje si odrastao, zavičaj je mjesto koje čovjeka dugoročno odredi. U Zagrebu sam sad već dvadeset godina i barem pola tog vremena tu sam se osjećao kao stranac. To se promijenilo tek kad sam si na Trešnjevci stvorio svoju malu enklavu. Sad ipak kad kažem “idem doma” mislim na stan u kojem živim s obitelji. Rijeka je za sad samo grad u kojem radim, a s obzirom na to koliko mi vremena treba da se sprijateljim s nekim mjestom, tako će ostati još par godina. Najveći izazov su mi slinave kiše, jednosmjerne ulice i osjećaj da, kamo god pošao, idem uzbrdo. Četvrto bitno mjesto u mom životu je Vrisnik na otoku Hvaru, ali i Koprivnica ima posebno mjesto. Kad god sam tamo, nešto sjajno se dogodi. Oćeš Alpe Adria Festival, oćeš nagradu, oćeš fino jest i pit, dragi ljudi poput Marka Gregura, Petra Lukačića, Darka Pernjaka…


From: ‘Mario Kolar’ To: ‘Kristian Novak’
Sent: Tuesday, September 11, 2018 06:25 AM
Subject: Re: Intervju, ali najljepši


Međimurje kao zavičaj dominira i tvojim romanima. No, Matija Dolenčec iz Črne mati tek odlaskom iz zavičaja prekida svoju agoniju, dok povratak u zavičaj produbljuje agoniju Milene Muriša iz Ciganina. Njezinog partnera Sandija Ignaca zavičaj je praktički ubio. Zavičaj se, dakle, u tvojim romanima pokazuje i kao svojevrsno prokletstvo i može ga se voljeti tek ako si izvan njega?


From: ‘Kristian Novak’ To: ‘Mario Kolar’
Sent: Friday, September 14, 2018 06:46 PM
Subject: Re: Intervju, ali najljepši


Ja bih rekao da se, barem u mom slučaju, može pisati o njemu tek kad si izvan njega. Mislim, onako, iskreno napisati sve što vidim i mislim i osjećam vjerojatno ne bih mogao da stalno boravim tamo. Voljeti neko mjesto ne znači biti slijep i lišen kritičkog promišljanja, upravo suprotno. Ja sam Međimurje volio i kad sam živio tamo i sada kad ne živim jer prema meni zavičaj nije bio okrutan kao prema mojim likovima. A i da jest, pa nije li ljudski voljeti svoj usud? Ili kao što bi Bukowski rekao – pronađi nešto što voliš i pusti da te ubije. Iako, u slučaju zavičaja je malo toga prepušteno pojedinčevu traženju i pronalaženju. Likovi koje sam dosad stvarao često imaju konfliktan odnos sa zajednicom iz koje dolaze, u pravu si. Niz je razloga, ali meni se najsnažnijim čini ovaj: tamo se pretvaranjem ne ostvaruje pomak u identitetu, prestižu, društvenom položaju. U urbanom kontekstu to se može, na selu nikako. To je s jedne strane jezivo, jer o predodžbi o pojedincu uvelike sudjeluju tuđe percepcije. S druge pak strane nosi snažan emancipacijski potencijal. Oni koji su spremni suprotstaviti se uvriježenim obrascima ponašanja i sustavima vrijednosti mogu izazvati tektonske promjene.


From: ‘Mario Kolar’ To: ‘Kristian Novak’
Sent: Sunday, September 16, 2018 11:23 AM
Subject: Re: Intervju, ali najljepši


I za kraj. Danas si najpoznatiji pisac iz Međimurja, štoviše sjeverozapadne Hrvatske, te si kajkavštinu vratio u žarište suvremene književnosti. Kako vidiš položaj književnog sjeverozapada i kajkavštine u nacionalnoj književnosti i kulturi?


From: ‘Kristian Novak’ To: ‘Mario Kolar’
Sent: Sunday, September 16, 2018 09:31 PM
Subject: Re: Intervju, ali najljepši


Hrvatski sjeverozapad je uvijek bio izuzetno živ što se tiče produkcije u književnosti, izvedbenim i likovnim umjetnostima. Kajkavska književnost važan je dio, ali ipak samo dio te slike. Trenutno je na nacionalnoj sceni u tijeku prodor mladih autora koji su bilo jezično, bilo tematski, bilo oboje, snažno obilježeni hrvatskim sjeverozapadom. Marko Gregur, Željka Horvat Čeč, Nikola Leskovar, i tu asocijativni niz može ići u raznim smjerovima prema onima koji su mi generacijski i drukčije manje bliski, ali bitno je da postoji snažno zanimanje za kajkavsko područje i naše teme. Ako sam imalo tome pridonio, nitko sretniji od mene. Ali uvijek napominjem: to je imalo odakle izniknuti. Ne bi se svi mi dogodili da se nije pisalo i da se nije pisalo dobro. Za mene su međimurski pisci poput Emilije Kovač, Ivana Kutnjaka, Zlatka Kraljića, Ivana Pranjića, Stanislava Petrovića, Miroslava Gakića pa mlađih Andrijane Kos Lajtman, Kristine Štebih, Igora Bakse i mnogih drugih jednako formativni kao i klasici na kojima sam pekao i pečem pripovjedački zanat. Da skratim, za štošta se možemo bojati u ovoj našoj zemlji, ali za književnost našega sjeverozapada nema straha.

Piše:


Fotografija:

Marko Posavec

Rubrika:

Razgovor, Kristian Novak

Objavljeno:

10.10.2018.

© 2018 Artikulacije