Iz zbirke novela

Mrtva priroda sa zecom

Voljela sam rat. Oblijepili smo prozore tamnoplavim papirom za pakiranje, sjedili pod svijećama oko kuhinjskog stola i djed me učio kako natjerati plamen svijeće da zaigra oko mojih prstiju a da ih ne opečem. Baka je pričala o njezinom starom radnom mjestu, o tvornici svile, gdje je trebala pomicati ručke ogromnih strojeva tako da se raznobojne niti, koje su ulijevali u njih, pretvaraju u sjajne i poput zrcala glatke tkanine koje će nositi gospodske dame.

Uvijek nam je pričala kako je djeda srela ispod jednog od tih slapova, primijetila ga je zato što je bio odjeven u žutu boju, od šešira pa sve do novih, škripavih cipela, kao pravi kavalir. Djed bi u takvim prilikama uvijek pravio grimase i kimao glavom. On se posve drugačije sjećao toga događaja, a osim toga nije ni volio žutu boju.

Baka je čak i za rat saznala od svilenih niti. Odjednom su nestale boje, iz svih strojeva počele su strujati samo bijele niti, od kojih su morali motati po više tisuća užeta za padobrance koji će poslije i sami biti bijeli kada se budu obrušivali na neprijatelje.
Pretežito je ispadalo da je rat na nekom drugom mjestu: u nedjeljnim crno-bijelim filmovima ili na radiju koji je grozno cvilio jer su ga luđački pojačali kako se ne bi moglo razumjeti što se kod drugih događa. Djed je po cijeli dan ponavljao kako bi mogao otići u zatvor čak i onda ako bi netko od susjeda – posebice teta Popescu – čuo radijski signal. To je bilo iznimno teško zamisliti, zato što je pjesma bila takva kao da ju je pjevala cijela četa veselih klauna koji se drže za ruke.

Ali događalo se i da se sirene doista oglase. Pod prozorom su prolazili kamioni koji su prevozili vojnike i lutke omotane zavojima. Mi smo tada trebali ustvari sići u podrum među kace s kupusom. Ali nismo sišli, zato što smo mrzili susjede, a djed je objasnio da ako bi doista dolazile američke bombe, onda bi bilo svejedno koliko minuta nam treba dok se spustimo do kaca s kupusom. Ako bi se u tim prilikama začuo zvuk nekog zrakoplova, uhvatila bih se za njega i pritisnula bih usne uz njegovu ruku kako ne bih vrisnula. Ali su zrakoplovi uvijek odlazili dalje, bijele padobrance bacali su na nekom drugom mjestu.

Zbog jedne takve vojne vježbe ranjen je naš posljednji zec. U strahu je htio pobjeći iz kaveza i zaglavio se između rešetki. Baka ga je teško mukom oslobodila, zatim mu je uvila nogu zavojem i uselila ga ispod peći kako bi se brže oporavio.

Budući da mu je tamo među listovima kupusa krzno isparavalo, u kuhinji se širio topao, slatkast vonj. Svakoga dana uklanjali smo novinski papir sa smrdljivim grudicama na kojem je ležao, ali vonj je ipak ostajao. Prilikom previjanja ispod zavoja uvijek bi šiknula natrula žuta šljiva. Baka je ranu brižljivo pobrisala, dezinficirala. To je djed izdržao samo ako su kuhinjska vrata bila otvorena, usputno naravno gunđajući zato što je za to vrijeme morao isključiti radio.

Nakon što su previli zeca, uvijek bih se priljubila uz njega i dugo ga mazila. Tada se činilo kao da više ne smrdi tako strašno, tek samo kao neka polusuha krpa za pranje podova. U igri sam zamišljala da njegujem vojnike koji su pali padobranom. Svi su bili poput Sandokana, kome sam na vrelo čelo morala stavljati mnoštvo hladnih obloga, od kojih je onda postao toliko snažan da se iščupao iz mrtvačke plahte i doplivao s dna mora na površinu.

Jednoga jutra zeca više nije bilo u kući. Ozdravio je. Cijela kuća mirisala je na svjež sapun od lavande, a meni je ipak bilo žao što više nije bilo razloga za uvlačenje ispod peći. Izišla sam do kaveza. Zec je gurnuo drhtavu njuškicu kroz rešetke i marljivo grickao. S nogu su mu već skinuli zavoj, samo mu je dlaka na tom mjestu djelovala još malo izlizanijom.

Dan poslije baka je skuhala paprikaš od zeca. Na jeziku su mi izbili mjehurići čim sam osjetila miris koji je strujao iz smjera peći, miris polusuhe krpe za pranje podova. Teti Popescu odnijeli smo cijeli jedan lonac paprikaša.

Piše:


Fotografija:

Naslovnica zbirke novela "Mrtva priroda sa zmajem"

Rubrika:

Iz zbirke novela

Objavljeno:

24.10.2018.

© 2018 Artikulacije