Dragi Marek, možete li nam se na početku ukratko predstaviti?
Većinom se predstavljam kao filmski dramaturg i scenarist, od toga uglavnom živim. U posljednje vrijeme i kao autor stripova. Ali ljudi me ponajviše poznaju kao književnika. Živim u Pragu, mnogo vremena provodim putujući Europom, gdje izlaze prijevodi mojih knjiga.
Sljedeće godine u Hrvatskoj će izaći vrlo hvaljeni roman Zamor materijala, koji je u podjednakoj mjeri aktualan kod nas kao primjerice u Češkoj. Možete li ga najaviti hrvatskim čitateljima?
Zamor materijala je proza kojom sam odlučio reagirati na situaciju u Češkoj, koja je bila posljedica takozvane izbjegličke krize iz 2015. godine. U Češku je sveukupno pristiglo 12 (!) izbjeglica, no moj je narod čak i usprkos tome poludio. Ljudi su se počeli pripremati za smak svijeta, počele su nicati nove ultradesničarske političke stranke koje su parazitirale na strahu građana, a taj su strah same stvarale i hranile. Ta situacija traje do danas. Prijelomni trenutak za mene je bio taj kad su na austrijskoj granici pronašli kamion hladnjaču u kojem se ugušio 71 imigrant, uključujući i nekoliko djece. Moja starija kći tada je imala osam mjeseci i sve me to neočekivano snažno pogodilo. Osjećao sam da je nužno o tome pisati. Tom knjigom nastojao sam na temelju priča dvojice mlade braće, gotovo još djece, pokazati kako izgleda kad Europu gledaš s druge strane ograde kojom se zatvaramo pred svijetom.
Što danas znači biti književnik u Češkoj, u srcu Europe, kako je volio reći Bohumil Hrabal?
Bitno je drukčije nego prije. Na knjige se već odavno ne čeka u redovima. Ali ljudi i dalje čitaju. I dalje izlaze knjige koje uspijevaju doprijeti do ljudi, uspijevaju ih primorati da misle drukčije.
Što biste rekli, kakva je suvremena češka književnost?
Raznolika. Uglavnom mi se dopada nova generacija čeških književnika, koja ima hrabrosti pisati drukčije. Koja više ne kopira Hrabala ili druge velike uzore iz prošlosti. Otkriva novi jezik i nove teme. Svijet se radikalno mijenja, a mijenja se i način na koji se o njemu govori, na koji se o njemu pripovijeda i piše.
Jeste li do sada čitali nešto od hrvatske književnosti?
Moram priznati da sam uglavnom čitao razne ulomke koji su povremeno objavljivani u književnim časopisima. Zainteresirali su me primjerice tekstovi Mire Gavrana.
Na čemu sada radite? Pišete li nešto?
Skupljam materijal za novi roman. Ali nerado govorim o tekstovima u nastanku, ionako iz toga naposljetku uvijek nastane nešto drukčije od onoga što je čovjek planirao. No sredinom studenog putujem na rezidencijalni boravak u Škotsku, ondje bi novi tekst trebao dobiti konkretnije obrise.
I naposljetku, kakva su Vaša očekivanja od festivala Galovićeva jesen?
Jako se tomu veselim. Strašno volim Hrvatsku. S obitelji redovito plovim Jadranom na brodu – izvan ljetne sezone, kako bismo izbjegli rijeke turista. Drago mi je što ću sada bolje upoznati i unutrašnjost – ali i hrvatski književni krajolik.
