Izabrane pjesme

Mile vile i njihove sile

Urednik Kruno Lokotar o autoru:

Gregory Corso (New York, 1930.) tek je potkraj života upoznao svoju majku Michelinu koja ga je rodila kao šesnaestogodišnja djevojka, nakon čega je napustila obitelj. Corso je najveći dio djetinjstva proveo u domovima za nezbrinutu djecu i u sirotištima iz kojih je redovito bježao. U sedamnaestoj godini optužen je za krađu odijela u vrijednosti od 50 $ i osuđen na tri godine zatvora. Tada je počeo pisati poeziju.

1950. sreće Allena Ginsberga koji ga upoznaje s ostalim beatnicima. Uz potporu dobrotvora pohađa Harvard, nakon čega objavljuje svoju prvu pjesničku zbirku The Vestal Lady on Brattle. Dvije godine kasnije seli u San Francisco kako bi sudjelovao u “književnoj renesansi”. 1958. u nakladi City Lightsa objavljuje drugu zbirku, Gasoline.

Putuje u Meksiko, a potkraj pedesetih i početkom šezdesetih putuje diljem Europe i povremeno živi u Maroku, Grčkoj, Italiji, Parizu… Tada nastaju njegove tri najznačajnije zbirke The Happy Birthday of Death (1960.); Long Live Man (1962.); Elegiac Feelings American (1970.) kojima je stekao popularnost i reputaciju jednog od najznačajnijih američkih pjesnika druge polovine dvadesetog stoljća.

Allen Ginsberg je kazao: “Gregory Corso destilira srž arhetipskih pojmova i misli, reciklira ih i prilagođava suvremenim okolnostima, i uz neiscrpan humor stvara nove, ispitivačke, prkosne i istodobno jednako vesele i tužne stihove.”


Samoubojstvo na Greenwich Villageu

(Greenwich Village Suicide)

Raširenih ruku
pridržavajući se dlanovima o prozorski okvir
Gleda dolje
Razmišljajući o Bartoku, Van Goghu
I karikaturama iz New Yorkera
Baca se

Odnose je s “Dnevnim novostima” raširenim preko lica
A vlasnik trgovine izliva kantu vruće vode po pločniku


Rekvijem za “Birda” Parkera, glazbenika

(Requiem for “Bird” Parker, Musician)

 ovo proročanstvo stiglo je poštom:
pri posljednjem pomoru ptica
ptica niotkuda ostala je na životu
ali ona neće tugovati
jer ptica niotkuda biti će spora ptica
ptica koja će trajati dugo vremena,
negdje postoji neka soba
a u njoj prostor
u kojem jedna stara truba
ostavljena leži u kutu
poput šake riže
i razmišlja o BIRDU

prvi glas:

hej, čovječe, BIRD je mrtav
njegovu su trubu negdje zaključali,
kužiš, njegovu su trubu odložili negdje u kut
ali, gdje je sada ta truba, čovječe, gdje je? 

drugi glas:

jebeš trubu
nego, gdje je BIRD?

treći glas:

nema ga više
BIRD je bio izgubljeniji od zvuka
probio je granicu jaukom iz trube
BIRD je bio sjajniji od mjesečine
BIRD je također mjesečario po krovu
poput čudesnog redovnika nestao je
s trubom u ruci, visoko iznad svega
gledao je dolje u ljude
poluzatvorenih čudesnih očiju
govoreći samome sebi: “da, da”
kao da ni o čemu nije razmišljao, baš ni o čemu

četvrti glas:

u ranom noćnom pijanstvu
osamljen u stanu na vrhu nebodera
BIRD je držao crni cvijet u svojoj crnoj ruci
puhao je u svoju trubu uperivši je prema nebu
i učinio nebo fantastičnim! a na pola puta
umoran od uoptrebe stvari
BIRD je svirao o raznim prolaznostima
izražavajući nezadovoljstvo nizom ritmičkih napetosti
kao da zvijezde nisu znale što trebaju činiti
potom je došla ptica niotkuda

treći glas:

aha, ptica niotkuda –
dok je BIRD svirao
druga je ptica došla
nestvarna ptica
ptica niotkuda velikih tromih krila
ali BIRD nije obraćao pozornost na nju; samo je nastavio svirati
a ta prostakuša od ptice primaknula se bliže

prvi glas:

tako je, isto sam i ja čuo
ta troma ptica sletjela je ispred BIRDA
pogledala BIRDU ravno u oči
BIRD je kazao: “ohladi”
i nastavio puhati

drugi glas:

čini se da je BIRD smirio tu prostakušu

prvi glas:

tek nakratko, čovječe
ptici niotkuda počela je izlaziti pjena na usta
proizvodeći sve vrste neskladnih zvukova
“daj, mogla bi to činiti negdje drugdje”, BIRD ju je zamolio
ali ptica niotkuda poskakivala je amo-tamo
bez ikakva plana poput stare škrtice

treći glas:

aha, ali dotle je BIRD shvatio prevaru
i da je došlo do pogreške
BIRD je namjeravao otići, kad je iznenada
ptica niotkuda zagnjurila svoju znatiželjnu glavu
u cijev BIRDOVE trube
ljutit, BIRD je dugo puhao ludu notu

prvi glas:

bila je to njegova posljednja, čovječe, posljednja nota
otrcana ptica poslala je smrt u BIRDOVO grlo
i cijela se zgrada zatresla
kad je BIRD ispustio svoju trubu
i nebo se zacrnilo… posve zacrnilo
a ptica niotkuda savila je svoja blatnjava krila oko BIRDA
i odnijela BIRDA dolje
ravno do dna

četvrti glas:

BIRD je mrtav
BIRD je mrtav

prvi i drugi i treći glas:

istina je, istina je

četvrti glas:

tugujte za BIRDOM
jer BIRD je mrtav

prvi i drugi i treći glas:

istina je, istina je


Pjesnici autostopiraju

(Poets Hitchhiking)

Naravno, pokušao sam mu objasniti
ali on je pognuo glavu
ne ispričavši mi se.
Rekao sam mu da nebo progoni
sunce
A on se osmjehnuo i rekao:
“Kakva korist.”
Opet sam imao osjećaj da se ponašam
kao zloduh
Zato sam dodao: “Ali ocean progoni
ribu.”
Ovaj put se nasmijao
i rekao: “Zamisli
da se jagode mogu
nagomilati u planinu.”
Nakon toga sam znao
da slijedi sukob –
I prepirka je počela:
Kazao je: “Kola uličnog prodavača voća
anđeo mršav poput drška metle
okresine & iverje
stare klompe.”
Rekoh: “Grom će udariti u stari hrast
i osloboditi bijes.”
On reče: “Luda ulica bez imena.”
Rekao sam: “Ćelavi ubojica! Ćelavi ubojica! Ćelavi ubojica!”
Rekao je, doista se razbjesnivši,
“Peći na drva! Plin! Divan!”
Osmjehnuvši se slabo, dodao sam:
“Da sam mirno sjedio i razmišljao
znam da bi Bog okrenuo glavu.”
Završili smo razišavši se,
mrzeći zrak!


Najranija uspomena

(Earliest Memory)

Što je prva stvar koje se sjećate?
Koliko ste bili stari?
I sa koliko ste godina to shvatili?
Ili se toga sjećate otkad znate za sebe?

Kad mi je bilo dvije godine
čudna stvar se dogodila:
Napušten od majke koja me rodila
predat sam ženi
za koju sam vjerovao da je moja prava majka
Kao jednogodišnje nahoče
idućih godinu dana proživio sam uz nju
Tijekom te godine dana jasno se sjećam
kako sam sjedio u kadi s njom
U nezaboravnoj tišini naše golotinje sjedili smo
jedno prema drugome
Zurio sam u dlačice između njezinih nogu
dopola uronjenih u vodu

Tako se sjećam
dvostrukog izvora rođenja
prvobitnog i kasnijeg
Vode i maternice
Gledao sam
u izvor iz kojeg se rađamo
kupajući se u vodi iz koje sve živo potječe


Dan poslije čovječanstva

(The Day After Humankind)

Sjedim dan poslije čovječanstva
nemajući oblik
promatram sfingu
koja promatra ništavilo

Poput tri nježna povjetarca
na pijesku oko piramida
vidim svog sina kako trči za Shelleyjevim sinom
zajedno trče za Cezarovim sinom Cezarionom

smiju se veselo
veselo nemajući oblik

Piše:


Prijevod:

Odabrao, preveo s engleskoga i priredio: Vojo Šindolić

Rubrika:

Izabrane pjesme

Objavljeno:

29.11.2018.

© 2019 Artikulacije