Nastavši prije nekoliko stoljeća u Japanu, haiku se s vremenom udomaćio diljem svijeta. Ta „najkraća ozakonjena forma u svjetskoj književnosti“ (M. Machiedo) velik odjek doživjela je i u Hrvatskoj, gdje ju je među prvima prigrlio Dubravko Ivančan (1931. – 1982.), sve do danas jedan od najvažnijih hrvatskih haiku pjesnika. Još prije pola stoljeća Ivančan je sastavio svoju Antologiju japanskog haiku pjesništva, koju je iz njegove ostavštine za ovo njezino prvo izdanje priredio Ivan Ivančan.
Antologija sadrži nešto manje od tristo pjesama sedamdesetak najvažniji japanskih haijina iz razdoblja 15. – 19. stoljeća, među kojima s najviše trostiha prednjače Bashô, Buson, Issa, Shiki i Kikaku. Ivančan je pjesme odabrao iz više europskih pregleda japanskog haikua, s najvećim osloncem na čuvenu višesveščanu antologiju Haiku R. H. Blytha. U svakom slučaju, Ivančanov odabir i prijevod pruža pouzdan orijentir svima koje zanima vrlo poticajna tradicija tog minimalističkog pjesničkog oblika. (Mario Kolar)
Haiku je prvenstveno stanje svijesti, a savjesna svijest djeluje tako da harmonizira čovjekov odnos s prirodom, s izvanjskim svijetom, osobito danas kada je taj odnos frakturiran i u silnim problemima. Plemeniti koncept haiku sklada čovjeka s prirodom, toliko očit i u ovoj Ivančanovoj antologiji japanskog haiku pjesništva, posebno je važan jer nas vraća izvornim postulatima ravnotežnog ljudskog opstanka na planetu, esenciji trajne životne obnove i recikliranja koja je u zemaljskoj egzistencijalnoj srži. (Drago Štambuk)
